JORDAN

Kasnim....ali better late than never kažu Englezi...

Još uvijek pod dojmom i još uvijek sanjarim o nedavnom putovanju u Jordan. Pitaju me ljudi za Petru. "Je li toliko prekrasna uživo?", "Je li uistinu tako izgleda?", "Je li ostavlja bez daha?". Da, prekrasna je. Da, ostavlja bez daha, ali nije to kao na filmu Indiana Jonesa. Prepuno je turista i domorodaca koji te žene na svakom koraku, ali sve je to dio folklora, ali kada smo se uputili u Wadi Rum, nekako je Petra pala u drugi plan. Za mene je upravo to bio vrhunac putovanja kroz Jordan. Vidjela sam mnogo pustinja tijekom svjeg života; Saharu u Tunisu, pustinju u UAE, u Omanu, u Egiptu, ali Wadi Rum me oduševio. Ima to nešto magično u pustinji, u njenoj surovoj prirodi, besprijekornoj ljepoti, njenoj nepredvidljivoj moći i zavodljivosti koja te zove da je otkriješ. Wadi Rum ili "Dolina mjeseca" je pustinjsko područje na jugu Jordana i kameni je tip, kojeg krase stijene i brojni ukrasi koje je priroda tijekom stoljeća kreirala i prepuno je špilja, lukova i litica. Ovdje postoje beduinski kampovi u kojima možete prespavati. Naima je Idea putovanja rezervirala "bubblese" i to je bilo zaista luksuzno. Nakon plesa i fantastične večere otišle smo na terasu na tepihe i jastuke ispred našeg šatora i "star gaisale", a nebo kao da je bilo naslikano. Osluškivale smo tišinu ispod neba prepunog zvijezda, te gledale zvijezde padalice. Činilo mi se da me nakon Petre, više ništa u Jordanu ne može ostaviti bez daha. No, prevarila sam se, upravo vrijeme u Wadi Rumu je meni osobno bilo najdraže.